Pamalioti - Pamalioti - Wikipedia

Pamalioti byla historická Albánský kmen a rodina, která žila mezi Skadarské jezero a Jaderské moře, v oblasti zvané Zabojane (počítaje v to Ulcinj ), a byli vazaly k Srbský despotát a pak Benátská republika v Benátská Albánie.

Dějiny

Kmen žil mezi Skadarské jezero a Jaderské moře. Podle Šufflay, jsou v Hnací síla odkazy na patricijské (šlechtické) rodiny čistě albánského původu (Sca * pudar, Precali („Prekali“)), stejně jako v Ulcinj (1376 Maliocus („Maloku“)), který také zmiňuje starou šlechtu zvanou Pamalioti.[1] Vůdce měl titul vojvodaa velel celému kmeni. Kmen byl donucen opustit svůj domov, když se spojil s Benátčany.[2][3] Podíleli se na Druhá scutariánská válka.[4] V roce 1553 získali status šlechty (patricijské).

Členové

  • John / Johanne [5]
  • Boico (1458)[6]
  • George / Giorgio (1545)
  • Nicholas / Nicolaus / Nicolai
  • Pavel

Reference

  1. ^ Šufflay 1925, str. 11: "U Drivastu vzpominju se patricijske obitelji čisto arbanaskog podrijetla (Sca * pudar, Precali), jednako u Ulćinju (1376 Maliocus). U ovom gradu broji medju staro plemstvo (1553) i obitelj Pamaltotti"
  2. ^ „Druge grupe te sitne vlastele nisu bile tako dugog veka. U predelu izmedu Skadarskog jezera i mora, vrlo jakom druiinom Pamaliota (Srpsko-arbanaski amalgam) upravljala je grupa vlastele, oko koje su se okupljale njihove mâle societates; iz njeni vojvoda, koji je komandovao àitavom druzinom. Prilazeéi Mleëanima, morali su ti Ijuti ratnici da napuste svoju rodni (kraj, §to je bio glavni uzrok njihovog docnijeg rasula. Da bi zadrzala Pamaliote u svojj sluîbi, Republika je obecala njihovim sti i dobro plaéenu ... "
  3. ^ Oliver Jens Schmitt (2001). Das venezianische Albanien: (1392-1479). Oldenbourg Verlag. str. 260–. ISBN  978-3-486-56569-0. In den Berggebieten der Poprat und Pamalioti waren die Anhänger Venedigs vertrieben worden. In den Berggebieten der Poprat und Pamalioti waren die Anhänger Venedigs vertrieben worden. Doch war das Kriegsglück unstet. Im August 1407 fiel Demetrius Jonima von Balsha III. ab und löste damit eine Absetzbewegung aus, der sich ...
  4. ^ Kotor (Černá Hora) Pomorski muzej (1969). Godišnjak Pomorskog Muzeja u Kotoru. 17–19. str. 37. Teáko natovarene barke nisu mogle da plove dalje od Svetog Srda zbog niskog vodostaja, despoto ve snage su opsele Skadar i pretile floti is utvrdenja podignutog prekoputa opatije. Tu je, u iprocepu, ogromna mletacka flota beznadezno cekala, sve dok se mala grupa Pamaliota nije ponudila da izvede ratno lukavstvo. U olujnoj noci, vikom i puonjavom izazvala je kod strazara u despotovoj kuli strah od пеке velike nevidljive vojske. Oni su se razbezali i stvorili paniku medu trupama koje su opsedale Skadar. Pamalioti su zauzeli i spalili despotovo utvrdenje i omogucili mletackim snagama da za- korace i na desnu obalu Bojane. Veza sa Skadrom bila je uspostav- ljena. Flota je izvrsila zadat, pa je u martu 1423. godine krenuo iz Mletaka Franóesko Bembo, novi pomorski kapetan, da je smeni. Kod Svetog Srdce cekalo ga je tek izgradeno mletacko utvrdenje. ") Pa i kada je Durad Brankovic dosao u Sveti Srd na pregovore o sklapanju mira, nije se moglo smatrati da je opasnost sasvim prosla. Velike srpeke snage okupljale su se na desnoj obali Bojane i dogradivale utvrdenje kod Svetog Nikole. Mletacka flota mogla se svakoga casa naci zatvorena u reci Zato su mletacki pregovaraâi Franéesko Bembo i kotorski poskytovatel Marko Barbadigo trazili da se posalju jos tri galije ne samo da bi se pokazala mletacka moc na moru u slucaju zatvaranja Bojane pritekle u pomoc floti kod ...
  5. ^ Archivio di Stato di Venezia; Giuseppe Valentini (1976). Acta Albaniae Veneta saeculorum XIV a XV. Typis Josephi Tosini; [poi] Mediolani, Typis P. I. M. E. str. 223. т í sillo de xl "[ser Nícolaus truno] J PETRUS ALBANENSIS VELUTARIUS - Contra quem proces- součet fuit per dominos Aduocatores comunis et officium suum in eo et pro eo, quod dum haberet rixam cum Johanne pamaliota (?) et esset (?) ...
  6. ^ Giuseppe Valentini (1956). Il diritto delle comunità nella tradizione giuridica albánština; generalita. Vallecchi. str. 402. Boico Pamaliota (201) a nel 1458 un Giorgio de Pamaliotis (R); nel 1545 fa parlar di sé un altro Nika Armani che si dice voivoda dei Pamalioti e stipendiato di Venezia senza però poter presentare documenti in appoggio (202); poi perdiamo le ...

Zdroje