Plagiozopelma - Plagiozopelma
Plagiozopelma | |
---|---|
Vědecká klasifikace ![]() | |
Království: | Animalia |
Kmen: | Arthropoda |
Třída: | Insecta |
Objednat: | Dvoukřídlí |
Rodina: | Dolichopodidae |
Podčeleď: | Sciapodinae |
Kmen: | Chrysosomatini |
Rod: | Plagiozopelma Enderlein, 1912[1] |
Zadejte druh | |
Plagiozopelma spengeli (= Psilopus appendiculatus Náboženský fanatik, 1890) Enderlein, 1912 |
Plagiozopelma je rod letí v rodině Dolichopodidae.[2][3]
Druh
- Plagiozopelma albidum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma albipatellatum (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma allectans (chodec, 1857)
- Plagiozopelma alliciens (chodec, 1857)
- Plagiozopelma alutiferum (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma amplipenne (Rodič, 1941)
- Plagiozopelma angulitarse (Rodič, 1933)
- Plagiozopelma angustifacies (Becker, 1922)
- Plagiozopelma annotatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma anuliseta (Enderlein, 1912)[1]
- Plagiozopelma apicatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma appendiculatum (Náboženský fanatik, 1890)
- Plagiozopelma arcticus (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma arctifacies (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma argentifrons (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma ashbyi Bickel, 1994[3]
- Plagiozopelma atropurpureum (Rodič, 1939)
- Plagiozopelma aurifrons Bickel, 1994[3]
- Plagiozopelma bellicum Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma bequaerti (Curran, 1926)
- Plagiozopelma biseta Zhu, Masunaga & Yang, 2007[5]
- Plagiozopelma brevarista Zhu & Yang, 2011
- Plagiozopelma brunnipenne (Becker, 1922)
- Plagiozopelma caeleste (chodec, 1849)
- Plagiozopelma capilliferum (Rodič, 1933)
- Plagiozopelma collarti (Curran, 1927)
- Plagiozopelma congruens (Becker, 1922)
- Plagiozopelma conjectum (Rodič, 1933)
- Plagiozopelma cordatum (De Meijere, 1914)
- Plagiozopelma cynicum (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma daveyi (Rodič, 1939)
- Plagiozopelma defuense Yang, Grootaert & Song, 2002[6]
- Plagiozopelma devoense Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma discophorum (Frey, 1924)
- Plagiozopelma du (Curran, 1929)
- Plagiozopelma duplicatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma efatense Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma elongatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma excisum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma extractum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma faciatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma flavicorne (Wiedemann, 1830)
- Plagiozopelma flavidum Zhu, Masunaga & Yang, 2007[5]
- Plagiozopelma flavipodex (Becker, 1922)
- Plagiozopelma foliatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma fornatica Tang, Zu & Yang, 2019[7]
- Plagiozopelma grahami (Rodič, 1939)
- Plagiozopelma grandiseta (Rodič, 1932)
- Plagiozopelma grossum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma impunctatum (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma indentatum (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma tvrdí (Becker, 1922)
- Plagiozopelma inops (Rodič, 1929)
- Plagiozopelma inscriptum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma kandyense (Hollis, 1964)
- Plagiozopelma laffooni Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma latemarginatum (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma lichtwardti (Enderlein, 1912)[1]
- Plagiozopelma limbatifrons (De Meijere, 1914)
- Plagiozopelma luchunanum Yang & Saigusa, 2001[8]
- Plagiozopelma magniflavum Bickel & Wei, 1996
- Plagiozopelma medivittatum Bickel & Wei, 1996
- Plagiozopelma micantifrons (Speiser, 1910)
- Plagiozopelma mimans (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma mirandum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma mouldsorum Bickel, 1994[3]
- Plagiozopelma nalense (Curran, 1926)
- Plagiozopelma negotiosum (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma nemocerum (Van der Wulp, 1895)
- Plagiozopelma nigricoxatum (Enderlein, 1912)[1]
- Plagiozopelma niveoapicale (Frey, 1924)
- Plagiozopelma njalense (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma nonnitens (Rodič, 1937)
- Plagiozopelma oculatum (Becker, 1922)
- Plagiozopelma ovale (Becker, 1922)
- Plagiozopelma pallidicorne (Curran, 1927)
- Plagiozopelma parapunctinerve (Hollis, 1964)
- Plagiozopelma petulans (Becker, 1922)
- Plagiozopelma piliseta (Rodič, 1936)
- Plagiozopelma placidum Bickel, 1994[3]
- Plagiozopelma principale (Becker, 1922)
- Plagiozopelma pubescens Yang, 1999[9]
- Plagiozopelma punctiforme (Becker, 1922)
- Plagiozopelma punctinerve (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma ramiseta (Rodič, 1939)
- Plagiozopelma rhopaloceras (De Meijere, 1914)
- Plagiozopelma santense Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma satoi Yang, 1995
- Plagiozopelma shentorea (Hollis, 1964)
- Plagiozopelma spinicaudum Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma strenuum (Rodič, 1935)
- Plagiozopelma subpatellatum (Van der Wulp, 1895)
- Plagiozopelma subrectum (chodec, 1864)
- Plagiozopelma sukapisu Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma terminiferum (chodec, 1858)
- Plagiozopelma tokotaai Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma trifurcatum Yang, Grootaert & Song, 2002[6]
- Plagiozopelma trilobata Tang, Zu & Yang, 2019[7]
- Plagiozopelma tritiseta (Rodič, 1929)
- Plagiozopelma vagator (Becker, 1923)
- Plagiozopelma vitiense Bickel, 2005[4]
- Plagiozopelma xanthocyaneum (Rodič, 1934)
- Plagiozopelma xishuangbannanum Yang, Grootaert & Song, 2002[6]
Reference
- ^ A b C d Enderlein, G. (1912). „Zur Kenntnis aussereuropäischer Dolichopodiden I tribus Psilodini“. Zoologische Jahrbücher. Jena (dopl.). 15 (1): 367–408. Citováno 15. prosince 2015.
- ^ Evenhius, N.L. (17. dubna 2016). „Rodina Dolichopodidae“. V Evenhius, N.L. (ed.). Katalog dvojkřídlých australasských a oceánských oblastí (online verze). Citováno 10. dubna 2018.
- ^ A b C d E Bickel, D. J. (1994). „The Australian Sciapodinae (Diptera: Dolichopodidae), with a review of the Oriental and Australasian faunas, and a world spspectus of the subfamily“ (PDF). Záznamy o australském muzeu, Dodatek. 21: 1–394. doi:10.3853 / j.0812-7387.21.1994.50. Citováno 10. září 2015.
- ^ A b C d E F G h i Bickel, D. J. (2005). „Skupina druhů Plagiozopelma flavipodex (Diptera: Dolichopodidae: Sciapodinae) z Fidži, Vanuatu a Šalamounových ostrovů“ (PDF). Příležitostné dokumenty z Bishop Museum. 82: 47–61.
- ^ A b Zhu, Y .; Masunaga, K .; Yang, D. (2007). "Dva nové druhy Plagiozopelma s klíčem k čínským druhům (Diptera: Dolichopodidae)". Transakce americké entomologické společnosti. 133 (1): 161–166. JSTOR 25078957.
- ^ A b C Yang, D .; Grootaert, P .; Song, H. (2002). „Nový a málo známý druh Dolichopodidae (Diptera) z Číny (XII)“ (PDF). Bulletin de l'Institut Royal des Sciences naturelles de Belgique. Entomologie. 72: 213–220.
- ^ A b Tang, C .; Zu, Y .; Yang, D. (2019). "Sciapodinae z himálajské oblasti s popisem devíti nových druhů z Tibetu (Diptera: Dolichopodidae)". Zootaxa. 4577 (1): 1–28. doi:10.11646 / zootaxa.4577.1.1.
- ^ Yang, D .; Saigusa, T. (2001). „Nový a málo známý druh Dolichopodidae (Diptera) z Číny (IX)“ (PDF). Bulletin de l'Institut Royal des Sciences naturelles de Belgique. Entomologie. 71: 165–188.
- ^ Yang, Ding (1999). „Nový a málo známý druh Dolichopodidae z Číny (IV)“ (PDF). Bulletin de l'Institut Royal des sciences naturelles de Belgique. Entomologie. 69: 197–214.